Utjecaj tjelesnog vježbanja na djecu predškolske dobi

              Prirodan biološki razvoj čovjeka je stalan proces koji se odvija po svojim zakonitostima, iako se pojedini anatomski, fiziološki, kognitivni i motorički dijelovi razvijaju posebnim tempom i dosežu svoju punu zrelost u različito vrijeme. Rast zdravog djeteta savršeno je programiran, biološki reguliran i usmjeren.
Rast označava promjene u veličini koje su rezultat množenja stanica ili povećanja postojećih, a razvoj pak označava sazrijevanje organa i organskih sustava, stjecanje sposobnosti.
Rast i razvoj su dakle stalni dinamički procesi koji se odvijaju od začeća do pune zrelosti po jednom ustaljenom redoslijedu, i približno su isti kod svih.
U kojoj će se mjeri u radu sa djecom predškolske dobi ostvariti plan i program tjelesne i zdravstvene kulture i koliko će tjelesna vježba imati utjecaja na djecu ovisi o više činitelja, među kojima značajno mjesto pripada osposobljenosti odgojitelja.
             
               Suvremeno društvo uz pozitivne karakteriziraju i razni negativni utjecaji. Sve je manje kretanja, a sve više vremena „guta“ televizija i druge nemišićne aktivnosti, a i neprimjerena prehrana uzima sve više maha. Posljedice su velike, stoga, u takvoj situaciji tjelesno vježbanje predstavlja za djecu predškolske dobi nasušnu potrebu.  Tjelesna aktivnost predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za normalan rast i razvoj djece i doprinosi razvoju antropoloških obilježja, te očuvanju i unapređivanju njihova zdravlja.

                Pod tjelesnom vježbom razumijevamo sve pokrete, kretanja i aktivnosti koje čovjek svjesno primjenjuje i koristi za svoj razvoj, razvoj svojih osobina i sposobnosti, za usvajanje motoričkih znanja, usavršavanje motoričkih dostignuća i za očuvanje i unapređivanje svoga zdravlja. 
 

OSOBINE RAZVOJNE DOBI DJECE:
                 Da bi vježbanjem sigurno i učinkovito djelovali na cjelokupnu osobnost djeteta, na njihov tjelesni razvoj, razvoj antropoloških obilježja i motorička znanja, treba utvrditi postojeće stanje i na temelju toga odrediti smjernice njihova transformiranja.
                 Želi li se pravilno raditi (vježbati) sa djecom predškolske dobi, jedan od temeljnih uvjeta jest taj da radimo u skladu sa karakteristikama njihova rasta i razvoja. Taj je zahtjev utoliko važniji i prisutniji ukoliko smo svjesniji da djeca od nas (odraslih) žele i očekuju da ih razumijemo. Da bismo djecu mogli razumjeti, potrebno ih je prihvatiti sa svim njihovim manama i vrlinama, odnosno potrebno ih je poznavati, što će biti puno lakše kada poznajemo i prepoznajemo te razvojne osobine djece. Isto tako treba uvažiti i razlike u spolu.
                 
                  Na rast i razvoj djece predškolske dobi utječu i pojedine žlijezde sa unutrašnjim izlučivanjem. U mlađoj predškolskoj dobi osobito prsna žlijezda (tymus), u srednjoj i starijoj predškolskoj dobi hipofiza, štitna žlijezda i spolne žlijezde. Osim toga, treba imati na umu da se rast i razvoj ne odvijaju  samo po biološkim zakonima, nego i pod utjecajem okoline (od organizacije i provođenja dana, preko prehrane, sna, do kretanja, odnosno tjelesne aktivnosti). Pravilna, raznolika i redovita prehrana uvjet je za izgradnju, rad i usavršavanje tkiva, ali i za čitav tjelesni razvitak.
Korisno je da se tjelesne aktivnosti sa djecom predškolske dobi provode na otvorenom, dnevno 3 - 4 sata, naravno sa prekidima.
            Nezaobilazna i nezanemariva  je i činjenica da se u djetetovu rastu pojavljuju i izmjenjuju faze ubrzanja rasta i usporenja rasta. S obzirom na razdoblja ubrzanog i usporenog rasta razlikujemo faze:
                       
            - od rođenja do 6. godine                   - PRVA FAZA UBRZANOG RASTA
            - od 6. do 10. godine  - djevojčice
            - od 6. do 11. godine – dječaci          - PRVA FAZA USPORENOG RASTA                                                       
            - od 10. do 14./15. godine – djevojčice
            - od 11. do 17. godine dječaci           - DRUGA FAZA UBRZANOG RASTA
            - od 14./15. do 20 godine djevojke
            - od 17. do 25. godine – mladići       - DRUGA FAZA USPORENOG RASTA
           
               U fazi ubrzanog rasta usavršavaju se organi za kretanje, disanje, krvotok a to pozitivno utječe na motoričke i funkcionalne sposobnosti.
               Dakle, rast i razvoj djeteta predškolske dobi intenzivan je u tolikoj mjeri  da se mijenjaju dimenzije pojedinih dijelova tijela što ima za posljedicu mijenjanje vanjskog izgleda (glava, trup i ekstrermiteti).
           
               Od odgojitelja se dakle očekuje da prati i provjerava rast i razvoj djeteta i kroz tjelesnu aktivnost djeteta uočava odstupanja od redovnog stanja i prema potrebi i u granicama ovlaštenja reagira na ta stanja.  
 
UTJECAJ VJEŽBANJA NA ANATOMNO – FIZIČKE OSOBINE:
               Usporedo sa brzim rastom okoštavaju se duge kosti i kralježnica. Kosti su mekane, elastične, isto tako, kostur je mekan i samim tim podložan je deformacijama.
Taj proces okoštavanja se ne odvija ravnomjerno (tek se u prvoj godini pojavljuju kosti u zapešću, kosti donjih ekstremiteta rastu odozdo prema gore od stopala prema potkoljenici i potom natkoljenici).
               Kralježnica djece predškolske dobi je vrlo podložna promjenama pa je potreban oprez pri opterećenjima za vrijeme tjelesnog vježbanja.
               Uz rast i razvoj kostiju usko je vezan i razvoj mišića, koji se kod djece sporo razvija. U početku mišićno tkivo sadrži dosta vode i malo bjelančevina pa se shodno sa time prvo razvijaju (jačaju) veće mišićne skupine pa potom manje (dijete lakše pokreće cijelu ruku nego dlan i prste). Stoga je tjelesnim vježbanjem potrebno utjecati na mišiće opružače (ekstenzore).
               Dišni, krvožilni i živčani sustav osigurava osnovne životne funkcije. Djetetovi dišni organi još nisu razvijeni (primarni dišni putovi te bronhije uži su, nerazvijene su plućne alveole, nosni otvori su uski i to sve skupa djetetu znatno otežava disanje).
Poznato je kako djeca trebaju više kisika nego odrasli (kroz pluća odraslog čovjeka prođe na svaki kilogram težine 100 ccm, a kroz pluća šestogodišnjaka 170 ccm). Tjelesnim vježbanjem se utječe na povećanje vitalnog kapaciteta i na povoljniji rad dišnog sustava.
Mijenja se i srčana frekvencija (fetus ima 150 otkucaja/min, u drugoj godini 105, u četvrtoj 95-90), a samim time i volumen krvi.
Nedovoljno razvijen živčani sustav odražava se na izvođenje pokretai kretanje djece. U prvim godinama života mozak nije dovoljno razvijen pa su dječji pokreti nezgrapni i spori. Kasnije se razvijaju i druga moždana središta pa je dijete spremno za izvođenje složenijih pokreta.
 
OBILJEŽJA MOTORIČKIH GIBANJA DJECE PREDŠKOLSKE DOBI:
 
               Kretanje djece predškolske dobi ima različita obilježja u pojedinim fazama rasta i razvoja.
Što se tiče mlađe dobne skupine (3 i 4 godine) jedna od osnovnih karakteristika jest ta da su djeca ovladala osnovnim prirodnim oblicima kretanja – hodanjem, trčanjem, puzanjem, skakanjem i penjanjem. Međutim pokreti su relativno spori i površni pa i zahtjevi koji se postavljaju pred djecu trebaju biti manji s obzirom na izvođenje pokreta. Trajanje vježbe ne bi trebala trajati duže od 10 – 15 minuta.
               Srednju dobnu skupinu (4 i 5 godina) karakterizira povećana sposobnost kretanja. Brže se, spretnije i točnije izvode pokreti, dok u isto vrijeme djeca već razlikuju smjer kretanja, bolje se snalaze u prostoru. Tjelesna aktivnost s djecom te dobi može trajati nešto duže, do 20 minuta.
               Djeca starije dobne skupine (od 5 do 6 godina) su snažnija i izdržljivija, pa su i spremnija za uključivanje u različite oblike tjelesnih aktivnosti. Tjelesne aktivnosti mogu trajati i do 30 minuta.
„Predškolci“ se umaraju relativno brzo, pa stalno treba izmjenjivati rad s odmorom i obrnuto. Treba mijenjati i sadržaje vježbanja, jer se dosta brzo zasite istih ili sličnih pokreta.
S aspekta mehaničkih elemenata svaka se vježba može analizirati u odnosu prema prostoru i prema vremenu. U prostorne elemente tjelesne vježbe pripadaju:
            - početni položaj
            - pravac pokreta il kretanja
            - opseg pokreta ili kretanja
U vremenske elemente spadaju:
            - brzina
            - istodobnost i uzastupnost kretanja
Energetski elementi vježbe su:
- intenzitet
- trajanje (kratke, srednje ili dugotrajne vježbe)
- karakter kretanja (statičko ili dinamičko mišićno naprezanje)
            Za vrijeme izvođenja vježbi (određenog pokreta) važan je i ritam (pravilno izmjenjivanje naglašenog i nenaglašenog dijela kretanja).
 
OBILJEŽJA I SADRŽAJI TJELESNOG VJEŽBANJA:
              Hodanje je jedno od osnovnih čovjekovih motoričkih gibanja. Hodanje pozitivno utječe na cjelokupan organizam, a osobito na lokomotorni sustav. Stoga se može iskoristiti za utjecaj na pravilno držanje tijela. Djecu treba upozoriti da pri hodanju ne spuštaju glavu i da ne vuku noge. U provođenju vježbi hodanja treba početi s jednostavnim zadacima (hodanje uz glazbu, ubrzano i usporeno hodanje, hodanje po smanjenoj površini, hodanje sa okretanjem, zaustavljanjem itd.).
             Trčanje također pripada u osnovna motorička čovjekova gibanja, ali ima utjecaj na dišni i krvožilni sustav. Trčanje treba provoditi u skladu sa djetetovim razvojnim karakteristikama i mogućnostima. Djecu predškolske dobi u trčanju treba usmjeravati na održavanje „zadanog“ pravca i provoditi ga kroz igru uz postupno upotpunjavanje s primjerenim vježbama trčanja.
             Djeca predškolske dobi mogu skakati u daljinu i u visinu. Oprezan treba biti u radu s djecom od 3 godine jer ne znaju skakati (potrebna je veća koordiniranost ruku, nogu i trupa, dok je prilikom doskoka potrebna veća snaga mišića nogu). Skakanje treba započeti oponašanjem životinja, dakle s jednostavnim skokovima na mjestu, pa u kretanju, zatim na jednoj nozi itd.
             Kotrljanje, bacanje, hvatanje i gađanje se također ubrajaju u motorička gibanja. Važno je da djeca u igri bacanja obavezno bacaju u istom smjeru (nikako jedni prema drugima).
             Puzanje i provlačenje su vježbe koje dobro utječu na rast i razvoj kralježnice, ali i na držanje tijela. Djeca vole aktivnosti vezane uz ta motorička gibanja. Preporučljivo je da poslije zgrčene pozicije za vrijeme vježbe koja uključuje puzanje, slijedi vježba istezanja mišića.
             Penjanje je kretanje koje dijete koristi odmah nakon što prohoda (pokušava se penjati ili visjeti na spravi ili predmetu do kojeg može doseći). Pri penjanju dijete razvija mišiće ramena, trbušne i prsne mišiće, mišiće nogu pa samim time i opću snagu.
             Potiskivanje i vučenje je dosta naporno za djecu predškolske dobi. Budući da nemaju sposobnost procjenjivanja načina potiskivanja ili daljine vučenja, mogu se ozlijediti, pa se preporuča da aktivnosti te vrste budu što kratkotrajniji.
             Dizanje i nošenje pozitivno utječu na cijeli organizam, a osobito na dinamičku snagu mišića ruku i ramenog pojasa, na leđnu i trbušnu muskulaturu, te na mišiće nogu. Predmete može nositi i u suradnji sa drugom djecom. Neka težina ne prelazi 2 kg, a udaljenost neka ne bude veća od 20 metara.
 
             Budući da je igra najautonomnija čovjekova aktivnost i najizrazitiji oblik dječje aktivnosti i budući da dijete kroz igru ima priliku i pokazuje sve što zna, najčešće i sve što može, tjelesno vježbanje treba provoditi kroz tu igru koja će sadržavati sva navedena motorička gibanja.
 
ULOGA I UTJECAJ TJELESNOG VJEŽBANJA NA DJECU PREDŠKOLSKE DOBI:
              Uloga tjelesnog vježbanja je upravo razvoj motorike koja potpomaže prijelaz djeteta iz tzv. bespomoćnog stanja (kojim se karakteriziraju prvi mjeseci djetetova života) u tzv. stanje sve veće neovisnosti. Osim toga, dijete najveći dio socijalnih kontakata ostvaruje igrom, koja se temelji također na raznovrsnim motoričkim aktivnostima. Dodamo li tome da dijete nerijetko prosuđuje sebe u usporedbi s ostalom djecom upravo prema razini motorike (rangira sebe prema ostalim sudionicima igre ili vježbe), onda je tjelesno vježbanje za predškolce ne samo jedan od važnih stimulansa rasta i razvoja, nego je i izvor zadovoljavanja egzistencijalnih potreba.
Potrebno je reći i da tjelesna vježba osim prethodno navedenih zadaća i ciljeva ima veliku ulogu i otkriti urođene potencijale djece s ciljem daljnjeg razvoja istih, te njihova obogaćivanja.

              Dakle, tjelesno vježbanje treba provoditi tako da se tim vježbanjem formira zdravo, tjelesno dobro i skladno razvijeno dijete koje će slobodno i efikasno vladati svojom motorikom, da se razvija i oplemenjuje osjetilna osjetljivost djeteta te treba poticati razvoj zdravstvene kulture radi čuvanja i unapređivanja zdravlja djece predškolske dobi.
Aktivnosti djece trebalo bi organizirati tako da budu zadovoljstvo i radost, da potiču, razvijaju i njeguju potrebu za suradnjom među djecom.
 
 
Literatura:
 
Findak, V., (1995.), Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju, Školska knjiga, Zagreb.
 
            Findak, V. i  Delija, K., (2001.), Tjelesna i zdravstvena kultura u predškolskom odgoju, EDIP, Zagreb
 
            Stanojević, I., Dragičević, M. i Adamović, K., (1971.), Fizičko vježbanje i njegov utjecaj na učenike, Novinsko – izdavačka ustanova, Beograd
 
            Internet -  www.dijete.net


Pripremio: Mario Cvitaš, bacc.paed.