Napretkom tehnologije, računala su postala sveprisutna u svim granama ljudske djelatnosti. Dobna granica informatičkog opismenjavanje sve se više spušta pa računalo polako ali sigurno sve više zamjenjuje olovku.
Postoje mnoge dileme kada djetetu ponuditi računalo. Jasno je da postoje razlike od djeteta do djeteta, ali uvriježilo se mišljenje da utjecaj računala na dijete ovisi prije svega o dobi djeteta i njegovom kognitivnom razvoju. Kod jako malog djeteta, slike i događaji koji se odvijaju na zaslonu nemaju neko važnije značenje. Dijete, u dobi do tri godine, još nije sposobno povezivati što je na ekranu, kao i što se događa u stvarnom svijetu. Za njih računalo ne pridonosi razvoju socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina. Iz tih razloga, smatraju stručnjaci, upotreba računala u toj dobi je neprikladna.
U dobi tri godine djeci se može omogućiti korištenje računala i to prvenstveno softvera namijenjenim istraživanju. Takvi programi pomažu pri učenju ali preporuča se sudjelovanje starijih. Djeca će puno naučiti tokom samog odnosa s roditeljima u okruženu računala, nego od same “komunikacije s računalom“.
Istraživanja su pokazala da gotovo tri četvrtine djece u dobi do 6 godina ima računalo kod kuće (73%), gotovo pola (49%) ima igraću konzolu, više od polovice djece živi u domu s pristupom internetu (63%). Najzanimljiviji je podatak da je približno polovica djece (48%) do 6 godina koristila računalo i da je više od četvrtine igralo video igrice (30%).
Iako postoje rizici za zdravlje, prateći ergonomske smjernice rizici se mogu reducirati i svesti na minimum. Smjernice treba slijediti i prilikom odabira softvera (igara) za djecu predškolske dobi.
Utjecaj računala na dijete podijeljen je ovisno o dobi djeteta. Jasno je da, kod jako malog djeteta, slike i događaji koji se odvijaju na ekranu nemaju neko važnije značenje. Dijete, u dobi do tri godine, još nije sposobno povezivati što je na ekranu, kao ni što se događa u stvarnom svijetu. Za njih računalo ne pridonosi razvoju socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina. Iz tih razloga, upotreba računala u toj dobi nije prikladna. Djeca će u tom periodu puno naučiti tokom samog odnosa s roditeljima u okruženu računala, nego do same “komunikacije s računalom“. Pa da bi uopće krenuli dalje postavlja se pitanje kada je pravo vrijeme da se djetetu predstavi računalo?
Mnogi istraživači ne preporučuju da se djeca ispod 3 godine starosti podvrgnu korištenju računala
, jer, složit ćemo se, računala jednostavno ne odgovaraju njihovom stilu učenja. Djeca mlađa od 3 godine uče kroz svoja tijela, osjetila: oči, uši, usta, ruke (noge) i nos. Svladavaju puzanje, hodanje, govor, puni su pokreta pa se fokus na određenu aktivnost često mijenja tako da računala nisu dobar izbor za razvojne vještine.
Djeca mlađa od 3 godine vole blizak kontakt s roditeljima i odgojiteljima, i prirodno su znatiželjna. Istražuju svijet direktno, promatrajući posljedice onoga što rade. Bacat će stvari, udarati ih i probati kakvog su okusa samo da vide što će se dogoditi. Neki znanstvenici zato smatraju da se u ovoj dobi djeca uopće ne bi trebala služiti računalom. Drugi opet sugeriraju što raniji početak. Zato djecu ove dobi, ne treba poticati na interakciju s računalom ako to ne žele i malo je vjerojatno da će se djeca ove dobi u vrtiću služiti računalom, jer to zahtijeva individualni pristup. Ako vaše dijete ipak pokaže zanimanje, odaberite programske pakete uredne slika svijetlih boja koje prikazuju djetetu već poznate objekte, poput slikovnice, te one koje uz slike povezuju i zvukove. S djetetom treba razgovarati o tome što vidi i čuje. Osim toga aplikacija treba podržavati interakciju.
Djeca od treće godine starosti razvojno su spremna istražiti računala, ali im treba dosta vremena za eksperimentiranje i istraživanje. Mlađa
djeca vole pomoću pritiskanja tipki miša istraživati razne opcije kako bi vidjeli što će se dogoditi sljedeće.
Nakon treće godine počinje razvoj motoričkih vještina potrebnih za kontroliranje miša. Osim toga, djeca, vole raditi stvari sama, kreativni su i vole stvarati nešto vlastitim rukama (crtati, modelirati glinu i slično). Ona vole razgovarati o tome što rade i postavljati pitanja. Svakako ih treba poticati na upotrebu miša, i ukazati im na to što se događa kada miša pomaknu na ovaj ili onaj način te ih pustiti i da sami pokušaju ponoviti što ste im upravo pokazali. Također ih treba uputiti da sami ostvare neku radnju, koju im nismo direktno pokazali (npr. treba ih potaknuti da kursorom nešto “dotaknu” na ekranu).
Programski paketi za djecu te dobi trebaju dozvoliti djetetu da bude glavno. Upute za upotrebu moraju biti ilustrirane ili pohranjene kao audio zapis koji dijete može preslušavati. Dijete bi se trebalo moći samo služiti softverom (programom), te ga također ugasit bez pomoći odrasle osobe. Kreativni softveri, koji obogaćuju i proširuju znanje i usvajanje znanja djeteta pogodni su za ovu dob. Dijete bi se trebalo moći kreativno izraziti uz pomoć programa.
Grafički programi koji djetetu dozvoljavaju da eksperimentira s nacrtanim radom na ekranu primjenjujući različite specijalne efekte (poput rastezanja slike) također su dobra ideja u ovoj dobi. Osim programa koji potiču kreativnost, za ovu dob pogodni su programi koji nude zanimljive sadržaje ako dijete klikne mišem na neki objekt. Također, djeci te dobi treba sugerirati da povezuju stvari koje vide na ekranu s onim što im se događa u svakodnevnom životu, te im pomoći da uočavaju sličnosti. Treba ih navoditi da pokušaju aktivirati neki objekt koji nudi zanimljive sadržaje. Naročito treba priskočiti u pomoć ako odgojitelj primijeti da je postalo uznemireno činjenicom da se ništa ne događa.
Korištenje računala djeci može povećati rizik od ozljeda zbog učestalih ponavljanja relativno složenih malih pokreta (
eng. Repetitive Strain Injury, RSI) i nepravilnog položaja tijela pri radu. Također korištenje računala promovira na neki način, sjedilački način života koji za posljedicu ima pretilost i druga nezdrava stanja. Osim toga potencijalni rizik za djecu su emisije toksičnih spojeva i elektromagnetska radijacija, pogotovo od strane starijih monitora.
Svi ti rizici zahtijevaju reakciju, iako se zasad još uvijek premalo pažnje obraća pravilnom korištenju računala od malih nogu. Zbog toga djeca često koriste radni prostor odraslih, koji im ni na koji način nije prilagođen, što osigurava nepravilan položaj i veća naprezanja.
Ozljede mišićno-koštanog sustava pojavljuju se kao posljedica dugotrajnog korištenja računala, zbog stresa na naše mišiće i kosti koji nastaje kod opetovanog ponavljanja istih pokreta, što je kod korištenja računala čest slučaj. Te ozljede manifestiraju se kroz kroničnu bol, koja osobi koja od te vrste ozljede pati, može znatno utjecati na obavljanje i najjednostavnijih svakodnevnih radnji.
Dugotrajno služenje tipkovnicom, pri čemu se konstantno ponavljaju nekoliko preciznih pokreta rukom ostavlja trag na mišićno-koštanoj strukturi ruku, zglobova i vrata. Osim toga ostatak tijela je dugo vremena praktički nepomičan, što ljudsko tijelo ne podnosi baš dobro, jer nam je kretanje u prirodi. Tu također važnu ulogu ima položaj tijela koji je najčešće neprimjeren.
Sindrom karpalnog tunela ili tzv. kompjutorska šaka, je ozljeda koja uzrokuje pritisak na glavni živac u zglobu šake. Kod djece ta je vrsta ozljeda još izraženija te je rizik od ozljede još ozbiljniji, jer kod njih kosti i mišići još uvijek nisu potpuno razvijeni i još uvijek rastu.
Niski stol i stolac, nameću se kao logično rješenje, no bilo bi dobro da stolac bude podesiv. Kao i kod kuće važno je da radni prostor i oprema djetetu osigurava rad u pravilnom položaju, kao i adekvatno osvjetljenje.
Kontrast između osvjetljenja u prostoriji i svjetline ekrana, bliještanje samog ekrana, te konstantno fokusiranje na istu udaljenost pod istim kutem, izazivaju naprezanje očiju.
Kod djece predškolske dobi, rizik je logično još veći, jer je sustav za vid još nedovoljno razvijen i tek se prilagođava svijetu u kojem živimo.
Jedan od većih rizika kod korištenja računala je smanjena fizička aktivnost. Osobe koje puno vremena provode sjedeći za računalom, često su nedovoljno fizički aktivne. Kod djece, kao i kod odraslih osoba, to predstavlja rizik od gojaznosti i bolesti poput dijabetesa tipa 2, ali i dodatno rizik od nedovoljne razvijenosti motoričkih sposobnosti djeteta. Osim toga povećava se rizik obolijevanja od bolesti kardiovaskularnog sustava.
Također prekomjerna upotreba računala može voditi nedovoljno razvijenim socijalnim vještinama. Djeca koja se služe računalom u pravilu brže razvijaju apstraktno razmišljanje i u dobi od 4 ili 5 godina mogu biti na istoj intelektualnoj razini kao djeca od 6 ili 7. Ali ne treba zanemariti ostale aspekte ljudskog bića, pa tako djetetu treba i vrijeme provedeno u stvarnom svijetu, kako među drugom djecom i odraslim osobama, tako i u prirodi.
Postoji niz argumenata za i protiv korištenja računala i programskih paketa u radu sa djecom predškolske dobi, no sve se svodi na poznata polazišta. Jedino sigurno, ukoliko se odlučite pustiti dijete na računalo, jest da primjena mora biti razumno vremenski strukturirana.
Postavite jasna pravila. Iako se pravila moraju poštovati, svaki roditelj mora biti upućen i svjestan specifičnih potreba svoga djeteta. Uzmite u obzir godine, školske obveze, način života itd. U osnovna pravila uključite konkretna poput „nema uređaja tijekom objeda“ i/ili „zabranjeno je koristiti uređaje u spavaćoj sobi za vrijeme spavanja“.
Savjetuje se roditeljima da pokažu interes prema dječjim aktivnostima na različitim uređajima. Također moraju znati što im djeca gledaju i koliko vremena provode ispred ekrana. Pobrinite se da djeca koriste računala, tablete, telefone na mjestima na kojima boravi cijela obitelj gdje ih možete nadzirati. Ne ustručavajte se postaviti pitanje što trenutno rade. Ako vam ne žele reći i pokazati, znači da to ne bi trebali raditi.
Potičite djecu da budu fizički aktivna i da se druže s prijateljima uživo, u stvarnom životu. Prije svega budite uzor svome djetetu. Ako vi provodite previše vremena pred računalom i pametnim telefonom, ne možete očekivati od djeteta da se ponaša drugačije. Pripazite da ne govorite jedno a radite drugo.
Kritikama oblika da računalo ili ostali uređaji u predškolskoj dobi djeci nisu potrebni, u današnje doba kada se tehnologija razvija neslućenim brzinama i sve je podređeno njoj, nema mjesta.
Literatura:
- Došen-Dobud, A. (2001).
Predškola : vodič za voditelje i roditelje. Zagreb: Alineja
- Marinović, M., Rosić, V. (2002). „The role of computors in nurture and education of children“.
Informatologia 2, 35: 108-112.
- Muršić, Lj. (2000). „Kompjutor u dječjem vrtiću“
Učiti zajedno s djecom – učiti: zbornik radova. Čakovec: Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2000.
- Papotnik, A. (1999). „Osnovna oprema za tehniku i tehnologiju za predškolsku dob“.
Informatologia 8: 125-127
- Čičin-Šain, M. (). „Pristup kompjutoru za djecu predškolskog uzrasta“.
Zbornik Pedagoškog fakulteta u Rijeci 12: 73-79
- Karuovic, D. Radosav, D. (2009). „
Educational Software for preschool children“.
Intelligent systems and informatics 7: 291 – 295
Pripremio: Mario Cvitaš, bacc.paed.
