Spolni razvoj djeteta
U svom odrastanju djeca prolaze kroz različite faze. Uz npr. intelektualni, fizički ili emocionalni razvoj, dijete prolazi i kroz faze u spolnom razvoju.
Igra je dominantna aktivnost djeteta – omogućuje doživljavanje i izražavanje osjećaja, identifikaciju i razvoj identiteta. Dijete u igri preuzima razne uloge, uči o društvenoj suradnji i priprema se za uloge koje ga čekaju u životu. Isto tako, kroz igru odvija se i razvoj spolnog ponašanja.
Svoj spolni identitet djeca razvijaju do kraja pete godine, identificiraju se sa svojim roditeljima i u svoj mentalni sklop ugrađuju zabrane te moralne i etičke principe. Razvoj spolnog identiteta dio je razvoja pojma o sebi.
· Dijete u drugoj godini života zna je li dječak ili djevojčica. Važno je znati kako u dojenačkoj dobi djeca istražuju svoje tijelo. Sasvim slučajno otkrivaju kako dodirivanje genitalija dovodi do ugodnih osjeta. Nakon godine dana igra genitalijama postaje sve učestalija, djeca počinju pokazivati zanimanje za produkte eliminacije, vole biti goli i pružaju otpor pri odijevanju.
· Od druge do pete godine dijete pokazuje sve veći interes za razlike između muškaraca i žena. Prvo, od druge do treće godine pokazuje elemente poznavanja spolnih uloga (npr. povezat će slike muškarca i žene s predmetima koji im pripadaju), zanimaju ga različit položaj dječaka i djevojčica pri mokrenju. Nakon treće godine razlikuje igračke s kojima se češće igraju djevojčice odnosno dječaci. Kod četverogodišnjaka pojavljuje se spolna stabilnost (djevojčica zna kako odrastanjem postaje žena, a dječak muškarac). Djeca počinju verbalizirati te razlike o kojima uče, ali i ponekad rado čine stvari koje rade pripadnici suprotnog spola (npr. dječaci nose mamine cipele, djevojčice izražavaju interes za alat i sl.). Također, uče dijelove svog tijela, a zanimaju ih i dijelovi tijela druge djece i odraslih. To je razlog zašto ponekad vire kada su roditelji ili druge osobe u toaletu. Budući da su im vršnjaci sve važniji, ponekad se upuštaju u npr. voajerističke aktivnosti s drugom djecom. Znatiželjni su vezano uz dijelove tijela pa počinju igre tipa „pokaži što imaš“ ili doktora. Takve igre su usmjerene otkrivanju i upoznavanju spolnih razlika i nisu povezane sa spolnošću odraslih. U toj dobi javljaju se pitanja „odakle dolazi beba“. Djeca znaju dodirivati svoje genitalije u krevetu prije spavanja, ali i postaju sramežljiviji. Također se igraju „mame i tate“.
· Oko pete godine pojavljuje se spolna dosljednost (npr. dijete zna da spol ne može promijeniti odjećom). Djeca znaju više o spolno tipiziranom ponašanju u društvu, u igri se sve manje druže sa suprotnim spolom. Sa šest godina sve više se opisuju u terminima svog ponašanja, sposobnosti, emocija i uspoređuju se s drugom djecom, a oko sedme godine više neće reći da im je najbolji prijatelj suprotnog spola. Budući da postoji osjećaj srama, sve je jača potreba za privatnošću, dok su nagi skrivaju se. Ipak, zanima ih ljudsko tijelo, ali pokazat će nelagodu ili će se smijuljiti ako npr. vide kako se odrasli ljube. Počinju ih zanimati vulgarni izrazi za intimne dijelove tijela i proste šale. Mogu postavljati pitanja o tome kako se rade djeca i sl. I dalje se javlja masturbacija, ali to je nešto što rade u tajnosti.
Roditelj može biti uznemiren kada otkrije svoje dijete u spolnom istraživanju. Kada se govori o spolnom razvoju, potrebno je razlikovati spolnu igru i problematično spolno ponašanje. Spolna igra je nastavak uobičajene igre, izraz je radoznalosti i istraživanja, u nju djeca ulaze dobrovoljno, pojavljuje se povremeno i nije povezana s emocijama poput straha. Problematično spolno ponašanje je atipično ponašanje, učestalo je, ometa normalne dječje aktivnosti, temelji se na prisili i moći, agresivno je, usmjereno je prema mlađoj ili slabijoj djeci, uzrokuje ozljede, a dijete ga ne prekida iako je upozoreno da prestane te uključuje ponašanja primjerenija odrasloj osobi.
Važno je da roditelji znaju kako je spolnost dio dječjeg razvoja i da ne izbjegavaju pitanja koja im vezano uz tu temu postavljaju djeca. Pokazalo se kako odgovaranje na dječja pitanja na jednostavan način koji je primjeren stupnju njihovog spoznajnog razvoja može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem. Razgovore sa djecom poželjno je imati u svakodnevnim situacijama (učenje o spolnosti je postepen proces), poželjno je koristiti jednostavne izraze i anatomski točne nazive za muške i ženske spolne organe. O toj temi potrebno je razgovarati smireno, važno je govoriti i o osjećajima, privatnosti te dobrim i lošim dodirima.
LITERATURA:
Buljan Flander i sur., Seksualni razvoj djeteta, publikacija, Hrabri telefon, Zagreb.
Krmek, M. i Milanović lambeta, A., Spolni razvoj djeteta, publikacija (ur. Buljan Flander, G.); Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Zagreb.
Jedan, dva, tri –već smo veliki, publikacija, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Zagreb.
Starc, B., Čudina – Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B. i Letica, M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga.
Pripremila: Dobrila Zvonimira Paulić,
diplomirani psiholog
Ispiši stranicu
