Faze izražavanja
Likovni odgoj djece čvrsto se oslanja na rezultate znanstvenih istraživanja o karakteristikama razvojne dobi djece. U radu s djecom, uz programske sadržaje, odgojitelj treba voditi brigu o psihološkim, sociološkim i pedagoškim karakteristikama djece određene dobi.
Pri radu s djecom svaki odgojitelj bi morao poznavati nekoliko procesa sazrijevanja i učenja u razvitku dječjeg likovnog izražavanja:
Osim procesa sazrijevanja u dječjem likovnom stvaralaštvu svaki odgojitelj treba dobro poznavati i faze razvoja djeteta u likovnom stvaralaštvu. Kod predškolskog djeteta razlikujemo tri faze:
1. Faza izražavanja primarnim simbolima
Glavne karakteristike ove faze proizlaze iz razvoja motorike ruke i šake djeteta. Likovni izraz u toj fazi djeluje kao slučajan ili nesređen – sastavljen je od crta poredanih bez reda i konca. Takav slučajni crtež prisutan je kao prvi korak u razvoju dječje mogućnosti da kontrolira olovku i da ostavlja njome trag ondje gdje to želi. Tek dvogodišnjaci počinju pridavati veću pozornost tragovima koje su ostavili na papiru. Početkom treće godine djeca počinju davati imena onomu što likovno izraze. Kako se razvija motorika ruke tako i dijete iz hrpe linija dolazi do kruga, te crta kružne oblike koji slučajno mogu predstavljati čovjeka.
Napredak u ovoj fazi je vrlo velik, jer se na kraju te faze spajaju razum i oko tj. ruka i predmet.
2.Faza izražavanja složenim simbolima
Djeca sada počinju davati imena crtežima, što znači da uz sam proces crtanja nastaje i misao. U ovoj fazi dijete crta simbole (glava-noge simbol čovjeka) koje samo stvara u zamjenu za realnost. Crteži ove faze puni su simbola koji prikazuju nevizualna obilježja (pokret, zvukove), ali crtež ove faze nema namjeru postići fotografsku sličnost, nego upozorava i poručuje. Dječja vizualna memorija u ovoj fazi počinje dobivati važnu ulogu, jer sada dijete postaje sposobno dozvati u sjećanje vizualne predodžbe.
3.Faza intelektualnog realizma
U ovoj fazi pojavljuju se počeci apstraktnog mišljenja, a sposobnosti likovnog izražavanja su mnogo veće. Veće životno iskustvo i veće likovno-tehničke mogućnosti omogućavaju djeci rješavanje složenijih likovnih problema. Tek u ovoj fazi pojavljuje se profil i pokret te razna individualna rješenja za pojedine predmete. Iskazane emocije su bogatije i raznovrsnije, a mnogo je veća sposobnost rada likovno-tehničkim sredstvima.
Konkretna likovna tema sama po sebi je neutralna i može biti iskazana na mnogo načina. To znači da je vrijednost likovnog izraza djeteta u onome što samo vidi, pronađe ili otkrije o predmetu ili događaju likovnog izraza.
U radu s djecom na području likovnog odgoja koriste se različite tehnike: crtačke (olovka, ugljen, kreda, crni tuš i štapići ili pero, drvene bojice, uljne pastele), slikarske (tempera, tuš u boji, flomasteri, vodene bojice, boje za slikanje prstima, boje za svilu, akrilne boje) i kiparske (plastelin, glina, fimo masa, kolaž papir, slano tijesto, pijesak, glinamol). Radeći s djecom na području likovnog odgoja treba voditi računa da je tehnika koja se daje djeci za rad, prikladna temi koja je djeci zadana.
Likovni rad djece nastaje na tri načina: po promatranju, po sjećanju i po mašti.
Svaki likovni rad djece trebao bi biti odraz njihove želje za igrom likovnim materijalom.